Za detaljnije obrađenu lektiru i više različith verzija preuzmite zip datoteku sa linka na dnu ekrana!





Lektira:Mali princ, Antoinea de Saint – Exupéry



Bilješke o piscu:

Antoinea de Saint – Exupéryja francuski je pisac koji je rođen 1900. g., a umro je 1944. godine. Njegova najznačajnija dijela obuhvaćaju nekoliko romana od kojih su: Pošta za jug, Noćni let, Zemlja ljudi, Ratni pilot, Tvrđava, te se također među značajnijim djelom ubraja i alegorijska priča Mali princ. Za vrijeme drugog svjetskog rata aktivno je sudjelovao kao civilni i vojni pilot u Francuskoj i drugdje u svijetu, te je tako svoje doživljaje, iskustva i poglede na život prenio u književno djelo. Alegorijska priča Mali princ je po narudžbi pisana kao knjiga za djecu, ali je zapravo namijenjena odraslima koji se i sami sjećaju kada su bili djeca. Objavljena je 1940. godine i do danas nije izgubila svoje značenje. Nije slučajno za glavnog junaka svoje priče izabrao malog stanovnika svemira. Kako je bio strastveni pilot, svoju veliku ljubav avijaciju platio je životom, mnogo je puta promatrao Zemlju i ljude na njoj iz udaljenosti koja mu je pomogla da izdaleka otkrije ono što je izbliza teško zamjetljivo.


Vrsta djela:

Alegorijska priča


Tema:

Putovanje malog princa


Vrijeme radnje:

Nije određeno, ali spominju se dani i noći


Mjesto radnje:

pustinja Sahara, te nekoliko asteroida 325, 326, 327, 328, 329 i 330, od kojih je sedmi asteroid bila Zemlja


Likovi:

odrasle osobe, mali princ, ovca, ruža, kralj, uobraženko, pijanac, poslovni čovjek, čovjek koji pali svjetiljku, geograf, lisica, skretničar, trgovac, zmija


Kratak sadržaj:

Jednom kada sam imao samo šest godina vidio sam jednu prekrasnu sliku u nekoj knjizi o prašumi koja se zvala „Istinite priče.“ Slika koja me privukla predstavljala je zmijskog cara kako guta neku zvijer, te me tako navela na mnoga razmišljanja o pustolovinama u prašumi, a k tome sam još nacrtao i svoj prvi crtež. Kad bih svoj crtež pokazivao odraslima priupitao bi ih da li ih moj crtež plaši. Samo su pogledali u mene i nije im bilo jasno zašto ih to pitam. Crtež nije prikazivao šešir koji je na prvu tako izgledao, već zmiju cara kako probavlja slona. Kako nisu to mogli vidjeti, ipak sam iznutra crteža to nacrtao, da ga mogu protumačit. Malo sam se razočarao, jer su mi rekli (odrasle osobe) neka se okanim zmijskog cara bilo izvana bilo iznutra i da se posvetim nečem drugom, primjerice zemljopisu, povijesti, računu i gramatici. Tako sam se obeshrabrio svojim crtežima, jer ih nitko nije razumio, pa sam morao izabrati drugo zanimanje, pa sam naučio upravljati avionom. Letio sam svugdje po svijetu i tu mi je zemljopis puno pomogao. Na prvu sam znao razlikovati Kinu od Arizone. Tokom života sam puta dolazio u doticaj s ozbiljnim ljudima, te sam i živio s njima. Kada bi nekoga sreo tko mi se činio malo bistrijim, znao sam ga iskušati svojim crtežom broj 1 koji sam stalno čuvao. Odgovorio bi mi kako je to šešir, ali ja mu nisam objašnjavao što je to, već bi se spustio na njegovu razinu. Zbog toga sam živio sam, bez ikoga s kime bi mogao iskreno popričati i to sve dok mi se pred šest godina nije u pustinji Sahari dogodio kvar na motoru. Kako nisam imao nikoga kraj sebe, morao sam sam pokušati popraviti, jer je bilo pitanje života ili smrti. Pitke vode sam imao jedva za osam dana. Prvu večer sam jadan zaspao na pijesku. A kad ujutro iznenadi me neki smiješni glasić, poručivši mi: „Nacrtaj mi ovcu.“ Brzo sam skočio i protrljao oči da slučajno ne sanjam. Bio je to neobičan mališan koji me ozbiljno promatrao. To dijete ni po čemu nije izgledao kao da se izgubio, kao da je gladan, žedan ili preplašen. Upitao sam ga što radi ovdje, a on mi ponovi neka mu nacrtam ovcu. Tako sam izvadio iz džepa list papira i naliv-pero. Prisjetio sam se kako sam prije svega učio zemljopis, povijest, gramatiku i rekoh mu da ne znam crtati, ali to njemu nije smetalo te me zamoli da mu nacrtam ovcu. Kako je nikad nisam crtao, nacrtao sam mu jedan od ona dva crteža što sam ih jedino i znao nacrtati. Iznenadio sam se kada je znao što sam nacrtao. Tako sam se uhvatio crtati ovcu, jer je bio uporan. Krenuo sam crtati. Prva ovca mu se činila kao bolesna, morao sam ponovno, druga mu je bila ovan, a treća mu je bila stara. On je želio ovcu koja dugo živi. Kako nisam imao više strpljenja i kako mi se žurilo da popravim motor, našarao sam crtež i rekao: „Evo ti kutija, ovca koju želiš je unutra.“ Bio je sretan jer je upravo to i htio. Nagnuo je glavu prema crtežu i rekao kako je mala ovca zaspala. I tako sam se ja upoznao s malim princom. Kada je mali princ prvi puta ugledao avion upitao me što je to, kakva je to stvar. Objasnio sam mu kako je to avion i kako to leti, te da je moj i da sam pao s neba. Mali princ se stao smijati, što me razljutilo. Tako su malo pričali tko odakle i s koje planete dolazi. Upitao sam ga odakle dolazi i kako želi ponijeti moju ovcu. Nakon zamišljene šutnje samo mi je odgovorio kako će kutija postati kuća za njegovu ovcu po noći. Iz razgovora sam saznao da je od malog princa rodna planeta jedva nešto veća od obične kuće. Znao sam da osim velikih planeta kao što su Zemlja, Jupiter, Mars, Venera ima i drugih planeta koji su tako majušni da se ni teleskopom ne vide. Kada se nešto tako malo otkrije umjesto imena da se broj, primjerice „asteroid 3251.“ Imamo sam razloga vjerovati da se planet s kojeg je mali princ došao zove asteroid B612, jer ga je jedan turski astronom teleskopom zapazio 1909.g. Tada je on svečano prikazao svoje otkriće na Međunarodnom kongresu astronoma, ali mu nažalost nitko nije vjerovao. Tako je jedan turski diktator pod prijetnjom smrtne kazne nametnuo svome narodu europski stil odijevanja, pa je tako astronom svoj prikaz tog planeta 1920.g. iznio u vrlo otmjenom odijelu i tada su se svi složili s njime. (CIJELOKUPNU LEKTIRU preuzmite na dnu stranice: "Preuzmi lektiru")


Preuzmi lektiru:


Mali princ-Antoinea de Saint – Exupéry